GRAD BUDUĆNOSTI
- Foto: Tom Simpson, Flickr
Scott Raymond Adams (1957.) – američki karikaturist, kreator stripa „Dilbert“ te autor satiričke publicistike, komentara i rasprava o poslovanju i općim društveno-političkim zbivanjima – na svom je blogu objavio ideju o izgradnji grada budućnosti u kojemu bi život bio gotovo besplatan i višestruko kvalitetniji nego danas.
Kad bi imali priliku izgraditi takav grad iz temelja korištenjem današnje tehnologije, ali uz pametnu organizaciju, život u njemu mogao bi biti gotovo besplatan.
Danas su mnogi ljudi nezaposleni, ne mogu raditi, ne štede dovoljno za mirovinu, a gospodarstvo ne može generirati dovoljno novca kojim bi svi mogli podmiriti troškove kvalitetnog života. Stoga bi se, kaže Adams, problem moglo riješiti snižavanjem troškova života u gradu.
Trošak ze energiju, primjerice, već danas se može bitno sniziti gradnjom energetski učinkovitih kuća koje svu energiju koriste iz obnovljivih, besplatnih izvora energije. Kad bi naš grad sagradili iz temelja, svaki bi krov sa solarnim panelima inteligentno usmjerili prema suncu.
Mogu zamisliti grad, kaže Adams, izgrađen oko komunalnog uzgoja u kojemu je sva hrana besplatna. Zamislite da svaki dom ima svoj staklenik u kojem se cijele godine uzgaja samo jedna kultura, a internetom se obavlja jednostavna razmjena uroda sa susjedima. Biljke bi se mogle zalijevati recikliranjem otpadne vode, a viškom toplinske energije iz kuće održavati temperatura staklenika i tako ekonomično i tijekom cijele godine u njima uzgajati hranu. Ako bi urod bio veći, višak bi prodali susjednim gradovima, a novcem bi se lako mogli kupiti, primjerice, začini i umaci te druge potrepštine koje sami ne možemo uzgojiti kod kuće.
Medicinski troškovi nikada neće pasti na nulu, ali trenutni napredak u istraživanju i pronalasku novih medicinskih tehnologija će vremenom sniziti troškove rutinskih medicinskih usluga za 80 posto, misli Adams, čemu će doprinijeti i vrlo rana detekcije bolesti u fazi kad je terapija relativno jednostavna i jeftina. Doda li se tom medicinskom sustavu i IBM-ov program dr. Watsona (umjetna inteligencija) kojim će se iz doma mobitelom moći opisati zdravstvene tegobe i prema kojima će se precizno odrediti dijagnoza, nepotreban će biti i posjet liječniku, osim za hitne slučajeve, operacije i palijativnu skrb. Pretpostavimo li da će grad budućnosti obilovati rekreacijskim objektima dizajniranim za promociju zdravoga života, svi će htjeti hodati, plivati, biciklirati i vježbati, pa će bolja zdravstvena slika stanovništva smanjiti potrebe za izdacima zdravstvenog sektora.
S obzirom na to da bi svatko uzgajao svoju vlastitu hranu potpuno prirodnim načinom, imali bi savršenu kvalitetu prehrane ljudi. Oni željni mesne hrane, mogli bi iz drugih gradova naručiti mesne proizvode i tako bi svačije prehrambene želje i navike mogle biti zadovoljene.
Iako bi sve kuće bile projektirane tako da imaju zajedničko „travnato“ dvorište to ne bi iziskivalo troškove košenja i zalijevanja jer bi bila „zasađena“ umjetna trava. Takvi zajednički dvorišni centri, opremljenom sigurnosnim kamerama, WiFi-em, sjenovitim područjima, omeđenim prostorima za pse…, otvarali bi mogućnost, ali i poticali ljude na druženje, zabavu i rekreaciju. Takvi prostori već postoje i uspješno funkcioniraju u mnogim naseljima unutar čijih se ograđenih zajedničkih prostora slobodno, sigurno i bezbrižno kreću ljudi, njihova djeca i kućni ljubimci.
U takvoj vrsti stambenog-društvenog uređenja ne bi bilo potrebe, pa ni ni troška za dnevno čuvanje djece, skrbi za kućne ljubimce ili slične potrebe. Cijelo susjedstvo bilo bi, naime, povezano u lokalnu internetsku mrežu (intranet), tako da bi bilo lako pronaći nekoga tko će pričuvati dijete ili kućnog ljubimca dok ste odsutni i to besplatno. Moj kvart već je danas, ističe S. Adamas povezan s e-mail grupom, pa čim netko uoči neko sumnjivu aktivnost, cijelo naselje je obaviješteno u roku od nekoliko minuta.
Scott Adams pretpostavlja da će jednog dana online edukacija postati superiorna klasičnim modelima učenja, odlaženju u škole i na fakultete. Online obrazovanje napreduje i poboljšava se svake godine, pa polako blijedi i koncept školske učionice kao fizičke prostorije. Jednog će dana, smatra Adamas, svaki obiteljski dom imati sobu za „uranjanje u znanja“ – sobu opremljenu videozidovima koji će omogućiti uranjanje u povijest, geografiju ili bilo koju drugu znanstvenu granu, virtualno posjećivanje drugih edukacijskih mjesta bez potrebe da se napušta dom. Takav oblik učenja izvrstan je i za slabije pokretne te starije ljude. Manje potrebe za fizičkim učionicama i školama smanjit će i troškove obrazovanja.
<!––nextpage––>
Kad svatko bude mogao učiti i savladavati vještine od kuće, a posao bi se mogao pronaći ili pokrenuti internetom, smanjit će se i stopa nezaposlenosti. Uz činjenicu da bi troškovi života postali niski, ljudi bi si mogli priuštiti, primjerice, godinu dana neplaćenog dopusta kako bi usvojili nova znanja i naučili nove vještine.
Troškovi popravka i održavanja domova mogli bi također postati iznimno jeftini ako se planiraju i grade da ispune taj cilj. Primjerice, standardizacijom i korištenjem istovrsnih prozora, vrata te svih mehaničkih sustava i uređaja. Drugim riječima, ako svi imaju iste uređaje za klimatizaciju, istu vrstu ulaznih vrata, kuhinjske opreme, računalne opreme, u slučaju da se nešto pokvari, bit će lako preko intraneta pogledati u zajedničku bazu razmjene rezervnih dijelova i vidjeti ima li susjed dio opreme koji treba za popravak. Na isti način moći će se razmjenjivati znanja i vještine za popravke.
Već danas postoji tehnologija izrade krovova i fasada visoke otpornosti na različite meteorološko-mehaničke utjecaje s gotovo neograničenim rokom trajanja, perive zidove koje ne treba bojati te podove koji mogu trajati bez vidljivih znakova trošenja i do stotinu godina.
Izgradnja kuća danas mnogo košta jer većinu troška čini neučinkovit proces gradnje. U budućnosti će domovi biti osmišljavani i projektirani do posljednjeg detalja korištenjem računalne tehnologije, a materijali će se proizvoditi u tvorničkim serijama tako da će na gradilišta stizati gotovi dijelovi koje će, uz upute, baš svatko moći sastaviti sâm kao što danas sami sastavljamo stolac ili stol isporučen u tvornički proizvedenim dijelovima.
Novi bi grad bio izgrađen na jeftinom zemljištu s pripremljenom komunalnom infrastrukturom. Gradnja izdržljivih i trajnih obiteljskih kuća, izračunao je Adams, ne bi stajala više od protuvrijednosti 500.000 kuna uključujući i solarne panele te izgradnju plastenika.
Novi grad imao bi isključivo jeftini javni prijevoz visoke učinkovitosti i dostupnosti jer bi se odvijao isključivo na zahtjev korisnika, pozivanjem prijevoza aplikacijom na mobitelu.
Jeftini će u budućnosti biti i samoupravljajući automobili, a kad ljudi kao vozači postanu nepotrebni, moći će se ukloniti sve sigurnosne značajke i dodaci na automobilima. Nepogrešivost računalnog upravljanja vozilima potpuno će isključiti mogućnost prometne nesreće.
Građani će moći pozvati samoupravljajući električni automobil upravo one veličine i opreme koja im je trenutno potrebna, pa se neće neekonomično trošiti energija za prijevoz, primjerice praznog zadnjeg sjedišta ili potpuno praznog prtljažnika. Zamislite li još i podzemne prometnice, automobili bi mogli postati još jeftiniji, jer neće morati biti natkriveni niti otporni na atmosferilije. Audio-sustav bio bi mobitel, pa bi automobil trebao samo imati zvučnike i Bluetooth opremu. S obzirom na sve to, samoupravljajući automobil jednog dana ne bi trebao stajati više od 30 do 35 tisuća kuna uz činjenicu da bi se i taj trošak dijelio s nekoliko različitih korisnika te da bi se automobili napajali viškom solarne energije proizvedene u kućanstvima.
Trošak usluge odvoza smeća bio bi zanemarivo nizak. S obzirom na to da bi većinu hrane sami proizvodili, ne bi bilo mnogo ambalažnog otpada, a miješani komunalni otpad koristio bio se kao prirodni kompost i gnojivo za novi uzgoj hrane. Ne bi bilo potrebe ni za poštanskim uslugama jer bi svi računi bili elektronski i stizali bi elektroničkom poštom.
Scott Adams smatra da se u dobro osmišljenom gradu može eliminirati 80 posto dnevnih troškova i to uz usluge znatno više razine nego što su današnje. Smatra i da je njegova vizija jedina održiva verzija budućnosti. Alternativa je, zaključuje, agresivni prijenos bogatstva od bogatih siromašnima.
