Za godišnju nagradu ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini stiglo je 58 autorskih radova, među kojima su najbrojnije realizacije interijera (21), obiteljskih kuća (12), javnih zgrada (12) te velik broj publicističkih, kritičkih, znanstveno‐istraživačkih i teorijskih radova o arhitekturi (13)
Za nagradu „Viktor Kovačić“ koja se dodjeljuje za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2015. godini nominirani su tri rada: Muzej Vučedolske kulture u Vukovaru djelo Radionice arhitekture i Vanje Ilića, odnosno projektnog tima: Vanja Ilić, Iva Pejić, Goran Rako, Josip Sabolić i Mario Škarijot; pogon Cromarisova mrijestilišta u Ninu rad Ive Letilović i Igora Pedišića te tržnica i ribarnica u Vodicama arhitekta Dinka Peračića.
Nagrada koja nosi ime našeg poznatog arhitekta Viktora Kovačića dodjeljuje se i za životno djelo, a dobit će je professor emerita dr. sc. Hildegard Auf-Franić, dipl. ing. arh.
Nagrada „Drago Galić“ dodjeljuje se za najuspješnije ostvarenja na području stambene arhitekture, a za 2015. godinu nominirano je pet realizacija. To su kuća u Ulici Zelenjak u Zagrebu rad arhitekata Tomislava Ćurkovića i Zorana Zidarića, kuća za odmor na Silbi koju su projektirali Iva Letilović i Igor Pedišić te rad pod nazivom Kuća 032 u Zagrebu, a autori su joj Danijel Marasovića i Filip Pochobradsky. Nominirana je i kuća za odmor Stone house u Lukovu Šugarju autora Davora Matekovića te POS-ovo stambeno naselje Mokošica u Dubrovniku koje potpisuju Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi te iva Ivas.
Za najuspješnija ostvarenja u unutrašnjem uređenju i oblikovanju dodjeljuje se nagrada „Bernardo Bernardi“, a za ostvarenja u protekloj godini nominirana su tri rada. To su Hotel Adriatic u Rovinju kojeg su uredili Studio Franjić Šekoranja i Studio 3LHD, restoran i kuhinja Pine Beach resorta u Pakoštanima čije uređenje potpisuju Dražen Juračić i Jelena Skorup te spomen-obilježje Gordanu Ledereru „Slomljeni pejzaž“ na Čukur brdu kraj Hrvatske Kostajnice kojeg su osmislili Kata Marunica i Nenad Ravnić iz tvrtke NFO i akademski kipar prof. Petar Barišić.
Za nagradu „Neven Šegvić“ za publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2015. godinu nominirana su četiri rada „Dobrović In Dubrovnik – Adventure in modern architecture“ (Krunoslav Ivanišin, Wolfgang Thaler, Ljiljana Blagojević), „Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija“ (Tomislav Premerl), arhitektonski eseji „O busenu trave pod stopalom“ (Tomislav Pavelić), te knjiga i izložba „Prostori su djelovanja: 20 godina planiranja Zadarske županije (Maroje Mrduljaš, Antun Sevšek, Damir Gamulin).
Sve radove valorizirao je Stručni savjet UHA-e u kojem su bili diplomirani inženjeri arhitekture Dražen Pejković (voditelj Stručnog savjeta), Bojan Bilić, Alan Kostrenčić, Sabina Sabljić, Dean Stubnja i Ana Šverko. (bc)
Nagrada “Viktor Kovačić”
Pogon mrijestilišta Cromaris u Ninu, Iva Letilović, Igor Pedišić
Tik uz povijesne zidine srednjovjekovnog grada Nina, a na rubu gotovo nestvarnog artificijelnog pejzaža ninskih solana, smješteni su pogoni za uzgoj ribe čije su dematerijalizirane duge fasadne površine primarno oblikovane cijevima koje interpretiraju šiblje koje treperi na vjetru i pruža bogatstvo sjena. Industrijski objekt ne predstavlja tako „uljeza“ već se posve prirodno uklapa u tihi zatečeni ambijent, zadržavajući pritom neupitan industrijski karakter. Hiperdimenzionirane siluete lokalnih ptica postavljene u neposrednom okruženju hale izazivaju i relativiziraju mjerilo, pa se građevina percipira mnogo manjom nego što jest.
Fotografije Jasenko Rasol
Tržnica i ribarnica u Vodicama, Dinko Peračić
Utjecaj arhitektonske realizacije na kvalitetu prostora ne mjeri se fizičkom veličinom projekta. Relativno mala tržnica s ribarnicom ispunila je potrebe lokalne zajednice u ograničavajućim okolnostima i s ograničenim sredstvima, a ujedno i iskazala neporecivu arhitektonsku poetiku. Vodička tržnica s ribarnicom obećavajuće je ostvarenje koje svjedoči o tome da se način korištenja prostora zaista može poboljšati arhitektonskom intervencijom.
Fotografije Damir Žižić, Tomislav Krnić
Muzej Vučedolske kulture u Vukovaru, Radionica arhitekture + Vanja Ilić (Projektni tim: Vanja Ilić, Iva Pejić, Goran Rako, Josip Sabolić, Mario Škarijot)
Muzej koji se, prema riječima autora, „gotovo sam nacrtao“, projektiran slijedom topografije lokacije, svojim je arhitektonskim vrijednostima karakter krajolika brižno očuvao, a istovremeno i neizmjerno obogatio posve novom prostorno-funkcionalnom vrijednošću. Impresivno interpretirana priča o vučedolskoj kulturi razvija se tako linearno između grada i samog arheološkog lokaliteta arhitekturom koja integrira i afirmira daleku povijest i suvremenost te prirodni i izgrađeni krajolik.
Fotografije Miljenko Bernfest
Nagrada “Drago Galić”
Kuća 032 u Zagrebu, Danijel Marasović, Filip Pochobradsky
Tri dvoetažne stambene jedinice povezane zajedničkim podrumom smještene u zelenilu na kosom terenu, čija je prostorna dispozicija bitno definirana željom za očuvanjem postojećeg bora na parceli, iskazuju kvalitete stanovanja koje omogućuje veći stupanj zajedništva i iskoristivosti prostora od onog koje nudi uobičajeno individualno stanovanje, a pritom nije izgubljena intimnost života u obiteljskoj kući. Unutrašnji i vanjski prostor u nivou prizemlja razdvojeni su staklenom opnom, pa mogu po potrebi biti nježno razdvojeni ili posve integrirani.
Fotografije Robert Leš
Kuća u ulici Zelenjak u Zagrebu, Tomislav Ćurković, Zoran Zidarić
Težnja za postizanjem intime u gusto izgrađenom stambenom tkivu vješto je ostvarena rastvaranjem uglova, loveći tako jedine moguće „prazne“ kadrove, svjetlo i zrak, dok je izravna veza unutrašnjeg i vanjskog prostora ostvarena sa zaštićene, dvorišne strane. Kuća razvija temu opne (ljuske) – fasade u svijetloj boji i jezgre tamnih fasada, formirajući međuprostore koji dobivaju funkciju terasa i loggia.
Fotografije Bosnić i Dorotić
POS-ovo stambeno naselje u Mokošici u Dubrovniku, Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi, Iva Ivas
U dubrovačkom predjelu Mokošica, mahom obilježenom niskom razinom kvalitete stanovanja i javnog prostora, formirano je stambeno naselje od osam međusobno povezanih stambenih blokova koji uspostavljaju i afirmiraju prostorni red jednako kao i mogućnost zajedništva u prirodno lijepom, no arhitektonsko-urbanistički podcijenjenom i devastiranom krajoliku. Stambeno naselje sazdano od čistih i jednostavnih kubičnih volumena na vapnenačkom postolju, smješteno na strmoj padini, projektirano je s puno pažnje posvećene njihovu položaju u krajoliku, prepoznavanju vizura i općenito uspostavi odnosa s datostima izvornog pejzaža, jednako kao i uspostavi javnog prostora naselja i otvorenim mogućnostima njegova korištenja.
Fotografije Jose Hevia
Kuća za odmor na Silbi, Iva Letilović, Igor Pedišić
Dotrajala kuća za odmor pred nekoliko je godina dobila u dvorištu pet betonskih kontejnera – kućica u kojima je smještena nužna stambena infrastruktura, dok je sama kuća ostala posvećena spavanju i boravku. U međuvremenu dotrajala do neupotrebljivosti, zamijenjena je novom, koja slijedi obrise volumena svoje zatečene prethodnice, ali je pritom posve prilagođena potrebama njezinih današnjih korisnika. Intervencija tako predstavlja model za cikličko obnavljanje arhitektonskog sklopa koje počiva na ravnoteži trajnog i privremenog, starog i novog, a mijenja se kontroliranom kreativnom varijacijom.
Fotografije Miljenko Bernfest
Stone house u Lukovu Šugarju, Davor Mateković
Unutar generalno stihijske i neuravnotežene matrice uobičajene vikend izgradnje, kompaktni kameni poliedar „Stone house“ svojim volumenom i materijalom iskazuje pripadnost onom iskonskom, autentičnom mjestu. Maksimalno iskorištenje parcele ovdje ne znači dominaciju veličinom, a zatvorenost volumena čita se pak kao zaštićenost kuće uz more izložene ekstremnim naletima bure, karakterističnima za ovu lokaciju (okolica Karlobaga). Ekspresija čistih ploha, čistoća spojeva i nužnih detalja ukazuju da se krajnje pročišćenim, obazrivim, razložnim i promišljenim projektiranjem, koje se oslanja na bazične kvalitete prostora i temeljna arhitektonska načela, može apsolutno upečatljivo i pozitivno djelovati u postojećem kaotično izgrađenom krajoliku.
Fotografije Davor Mateković, Miljenko Bernfest, Damir Fabijanić
Nagrada “Bernardo Bernardi”
Hotel Adriatic u Rovinju, Studio Franjić Šekoranja i Studio 3LHD
Rovinjski hotel iz 1913. godine preuređenjem interijera nije izgubio osnovne odlike autentičnog povijesnog izgleda koji je u cijelosti zadržan u eksterijeru. Vizualno bogat, naglašen i prezentan kao što je i samo iskustvo hotelskog boravka u novom gradu, interijer hotela je funkcionalno posve osuvremenjen i oblikovan kroz interpretaciju njegovih povijesnih slojeva putem sinteze svakodnevnih objekata i suvremenih umjetničkih intervencija. Vještom tlocrtnom dispozicijom sačuvano je izvorno stubište koje se proteže od prvog do četvrtog kata. Umjetničke instalacije i artefakti koji su nekad postavljeni, a nekad samo „odloženi“ u prostoru dodatno ukazuju na to da se novi duh uselio u stariji, povijesni prostor.
Fotografije Domagoj Blažević
Slomljeni pejzaž – spomen-obilježje Gordanu Ledereru, NFO d.o.o. (Kata Marunica i Nenad Ravnić) i akademski kipar prof. Petar Barišić
Na lokaciji Čukur brdo kraj Hrvatske Kostajnice na kojoj je snimatelj Gordan Lederer posljednji put snimao, maksimalno reduciranim kiparskim i arhitektonskim jezikom interpretiran je njegov posljednji pogled. Narativnost je ovdje snažna i potrebna, a postignuta je sa svega dva osnovna elementa u dramatičnom pejzažu: pristupnom stazom, pomno postavljenom spram okruženja, koju čine betonske ploče „okovane“ u čelične okvire filma s godinama Ledererova života utisnutima u negativu, i razbijenom lećom, čija je staklena opna probijena hicem koji nas suočava s ratnom zbiljom koja se tu dogodila. Iz doline, spomenik se dematerijalizira i postaje samo bljesak.
Fotografije Bosnić i Dorotić, Daniel Pavlić, Boris Kovačev
Restoran i kuhinja Pene beach resorta u Pakoštanima, Dražen Juračić, Jelena Skorup
Oblikovanje restorana za 1500 gostiju na čistini okruženoj alepskim borom vođeno je početnom idejom da prirodno tlo ostane netaknuto i svi borovi sačuvani. Ova megastruktura u prirodi nije simulakrum mediteranskih trijemova i sjenica, već same borove šume. Inženjerskom logikom i suvremenom tehnologijom stvorena je konstrukcija koja podsjeća na stabla, reagira na vjetar, preuzima boje okolnog krajolika. Neponovljiva izvedba, posve prilagođena specifičnom mjestu, istovremeno predstavlja uzoran princip djelovanja u čestim zadacima kakve zahtijeva turistička orijentacija na hrvatskoj obali.
Fotografije Tamas Bujnovskzy
