Prepreka instaliranju uređaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora često je nedostatak prostora, no nedavno je testirano kako se efikasno mogu iskoristiti tzv. mrtvi prostori u gusto naseljenim područjima
- Foto-simulacija: José Antonio Peñas
U zemljama poput Australije, gdje velikih i neiskorištenih prostranstava ima napretek, pronalaženje lokacije prikladne za izgradnju vjetroturbina i solarnih panela ne predstavlja poseban problem. No, s gradnjom infrastrukture za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora koja neće zauzimati dragocjeni prostor u idućim će se desetljećima suočiti zemlje visoke gustoće naseljenosti.
Zanimljiva je, stoga, već dugo predlagana strategija postavljanja vjetroturbina u tzv. “mrtvim prostorima”, poput onih ispod mostova i nadvožnjaka, ali njenu izvodljivost i učinkovitost sve do nedavno nije nitko u cijelosti testirao. Znanstvenici iz Velike Britanije uz pomoć računalnih modela po prvi su put ustanovili – osim održivosti proizvodnje električne struje vjetroturbinama smještenim ispod mosta – da bi samo jedan takav generator mogao proizvoditi oko pola megavata električne energije, što je dovoljno struje za opskrbu od 450 do 500 kućanstava.
– Takvom vrstom izgradnje vjetroturbina izbjegli bi emisiju 140 tona CO2 godišnje. Količina je to ugljičnog dioksida za čiju je filtraciju potrebno čak 7200 stabala – tvrdi Oscar Soto, istraživač na projektu sa Sveučilišta Kingston u Londonu.
Njegov je znanstveni tim svoje istraživanje utemeljio na modelu različitih vrsta vjetroagregata ispod vijadukata – mostova koji premošćuje samo zemljanu površinu. Realizirali su ga na Kanarskim otocima uz sjeverozapadnu obalu Afrike jer je Kanarsko otočje kao veoma gusto naseljena država (280 stanovnika/km2) bila savršen teorijski poligon za istraživanje tog modela. Tako je u 2014. godini jedan otok u arhipelagu postao prvo mjesto u svijetu u kojem se električna energija proizvodi isključivo iz obnovljivih izvora energije vjetra i vode.
Računalne simulacije pokazale su da je proizvodnja struje na tom otoku dala značajan doprinos opskrbi električnom energijom cijeloj državi. No računalnom simulacijom fluida (CFD) došlo se do još jedne važne spoznaje – da postavljanje više manjih turbina na istoj površini generira daleko više energije od jedne velike. Broj od 24 male vjetroturbine pokazao se idealnim za iskorištavanje vjetra jer, kako navodi O. Soto, veća površina rotora znači i veći prijenos energije.
Prednosti, međutim, nestaju kad se svim troškovima pribroje komplikacije i poteškoće pri ugradnji velikog broja malih turbina. Stoga se kao najučinkovitije rješenje testiranog modela pokazalo da su dovoljne dvije turbine identične veličine, svake kapaciteta četvrt megavata, poput ove prikazne na grafičkoj simulaciji. Rezultati istraživanja objavljeni su u Znanstvenom časopisu o obnovljivoj i održivoj energiji.
Elektrane na Kanarima nisu i jedini projekt usmjeren na neiskorišten prostor za proizvodnju električne energije. Znanstvenici u Japanu započeli su pretvarati napuštena golf igrališta u solarne farme, a Japan je među prvima izgradio i plutajuću solarnu farmu s impresivnim kapacitetom od 70 megavata. Nedavno istraživanje u SAD-u pokazalo je da bi se postavljanjem solarnih panela u “mrtvim prostorima” gradova, poput onih na krovovima kuća i zgrada, kao i zemljištima neposredno uz autoceste, moglo proizvesti struje u količini koja bi čak pet puta premašila potrebe Kalifornije.
Sjetite se, stoga, ovog članka kad vam netko kaže da solarna energija i energija vjetra nisu ostvariva alternative ugljenu, jer zauzimaju previše prostora. 😉
